Današnji dan i novi radni tjedan ćemo započeti još jednim čudom kojem smo svjedočili. Malena Tiffy nam je došla iz romskog naselja s još jednom kujicom i njihovim bebama. Zajedno su odgajale i podigle na noge. Tiffy je bila divna divna mama, vrlo nježna i brižna.
Kad je došla u sklonište, drhtala je kao list na vjetru.
Crna, uplašena, bez jednog oka.. Bilo nas je strah da će azil dugo morati biti njen dom.
Ali, kao što smo već bezbroj puta rekli, čuda se dešavaju i mi vjerujemo u njih! :) 
Tiffy nam je u subotu otišla domeka. Njena udomiteljica nas je jako dirnula riječima "Nisam ni ja savršena, zašto bi ona morala biti?" 
Pokazalo se da je Tiffy baš u svojoj nesavršenosti savršena! Od prvog trena je pokazala kako se sigurno osjeća u zagrljaju svoje udomiteljice.
Sa svima se super složila, i s malima i s velikima, i s dvonožnima i četveronožnima!
Sva srca je već osvojila. :) 
A u šetnji je ko profićka! :) 
Ciganička naša mala, postala je princeza od prvog trena i sve ih već mota oko malog prsta :) 
A ja plačem kad ovo pišem, zahvalna i dirnuta..
Srčeko naše drago, počeo je novi život za tebe. 
Budi sretna i uživaj u ljubavi! Zaslužila si!